Tijelo kao glas duše: Psihosomatika u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji

Psihosomatika u tjelesnoj psihoterapiji polazi od ideje da kada emocije ostanu bez glasa, tijelo progovara. To je temeljna poruka tjelesno orijentirane psihoterapije, pristupa koji tijelo ne promatra odvojeno od psihe, već kao njen neizostavan izraz. U psihosomatskom radu, tjelesni simptom nije neprijatelj koji treba ušutkati, nego poruka koju treba čuti.

Tijekom otvorenog edukacijskog predavanja u organizaciji CIR INTP, Tomislav Senečić, psihoterapeut i edukator s dugogodišnjim iskustvom u radu s tijelom, govorio je o tome kako potisnute emocije oblikuju našu fiziologiju i kako se kroz terapijski rad ponovno može uspostaviti veza između osjećaja, svijesti i tijela.

Psihosomatika u tjelesnoj psihoterapiji: Simptomi kao emocionalne poruke

Osnovna postavka ovog pristupa glasi: "Sve što psiha ne uspije proraditi, tijelo će preuzeti na sebe." Kada emocije poput bijesa, tuge ili straha ne nađu adekvatan kanal izražavanja, one ne nestaju, već se pohranjuju u tijelu kao napetost, bol, kronični umor, disfunkcija.

Tako nastaje ono što se u tjelesnoj psihoterapiji naziva body-mind split – rascjep između svijesti i tjelesnog iskustva. Ostajemo sami s osjećajima koje ne možemo preraditi, a tijelo ih pokušava nositi umjesto nas.

Put prema integraciji

Tjelesno orijentirana psihoterapija poziva nas da se vratimo u tijelo – ne kao sredstvo kontrole, nego kao prostor prisutnosti. Kroz dah, pokret, svjesnost i kontakt, učimo regulirati ono što je bilo previše, preraditi ono što je bilo potisnuto i ponovno osjećati ono što je bilo zamrznuto.

Tijelo nije samo stanište traume. Ono je i put iscjeljenja.

https://www.youtube.com/watch?v=3lEt4ATdZfo