Psihosomatika u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji
Kada emocije ostanu bez glasa, tijelo progovara. To je temeljna poruka tjelesno orijentirane psihoterapije, pristupa koji tijelo ne promatra odvojeno od psihe, već kao njen neizostavan izraz. U psihosomatskom radu, tjelesni simptom nije neprijatelj koji treba ušutkati, nego poruka koju treba čuti.
Tijekom otvorenog edukacijskog predavanja u organizaciji CIR INTP, Tomislav Senečić, psihoterapeut i edukator s dugogodišnjim iskustvom u radu s tijelom, govorio je o tome kako potisnute emocije oblikuju našu fiziologiju i kako se kroz terapijski rad ponovno može uspostaviti veza između osjećaja, svijesti i tijela.
Tjelesni simptom kao emocionalna poruka
Osnovna postavka ovog pristupa glasi: "Sve što psiha ne uspije proraditi, tijelo će preuzeti na sebe." Kada emocije poput bijesa, tuge ili straha ne nađu adekvatan kanal izražavanja, one ne nestaju, već se pohranjuju u tijelu kao napetost, bol, kronični umor, disfunkcija.
Tako nastaje ono što se u tjelesnoj psihoterapiji naziva body-mind split – rascjep između svijesti i tjelesnog iskustva. Ostajemo sami s osjećajima koje ne možemo preraditi, a tijelo ih pokušava nositi umjesto nas.
Put prema integraciji
Tjelesno orijentirana psihoterapija poziva nas da se vratimo u tijelo – ne kao sredstvo kontrole, nego kao prostor prisutnosti. Kroz dah, pokret, svjesnost i kontakt, učimo regulirati ono što je bilo previše, preraditi ono što je bilo potisnuto i ponovno osjećati ono što je bilo zamrznuto.
Tijelo nije samo stanište traume. Ono je i put iscjeljenja.